Kad stigne novo izdanje, problem je što se entuzijazam lako pretvori u površno listanje i brz zaključak. Kao operator koji koordinira nabavu i preporuke, trebam postupak koji daje usporedivu procjenu bez previše subjektivnih skokova. Rješenje je u kratkom, ponovljivom protokolu čitanja i bilježenja.
Prvi korak je definirati namjenu čitanja: osobni užitak, preporuka klubu ili informiranje fonda biblioteke. To smanjuje rizik da se knjiga ocijeni iz krivog kuta, primjerice da se žanrovsku prozu mjeri kriterijima akademskog eseja. Korist je jasnija usporedba s relevantnim naslovima iste vrste.
Zatim provjeravam urednički okvir: prijevod, bilješke, pogovor, bibliografiju i osnovne podatke o autoru. Dodatni aparatus može biti velika prednost kod knjiga o povijesti, ali i rizik ako zamijeni argumente ili prikrije slabu strukturu. Bilježim što je stvarno dodana vrijednost, a što samo oprema izdanja.
Kod fikcije izdvojim tri osi: glas pripovjedača, ritam i uvjerljivost motivacije likova. Benefit takve podjele je što se i kratke priče i novele mogu ocijeniti bez kažnjavanja zbog opsega. Rizik je da se previše fokusiram na tehniku i zanemarim emocionalni učinak, pa u bilješkama uvijek dodam i subjektivnu reakciju s primjerom.
Za nefikciju, posebno putopise i reportaže, pratimo provjerljivost i transparentnost izvora. Prednost je što čitatelju možemo objasniti gdje autor interpretira, a gdje citira ili sažima podatke. Rizik je prevelika strogoća prema osobnom žanru, pa kriterij prilagođavam očekivanoj mjeri subjektivnosti.
U procjeni klasika u novom ruhu problem je što se novost svodi na novo izdanje, a ne na novi tekst. Rješenje je usporedba s prethodnim prijevodima i komentarom: je li jezik osvježen, jesu li uklonjene pogreške, ima li smisla za današnjeg čitatelja. Benefit je što se 'najbolji klasici književnosti' mogu preporučiti bez prazne nostalgije, uz konkretne razloge.
Kad radim preporuke za čitanje, koristim jednostavnu matricu 'za koga je' i 'zašto sada'. To pomaže čitateljima koji tek uče kako odabrati knjigu i smanjuje rizik razočaranja zbog pogrešnih očekivanja. U praksi dodajem i kratku napomenu o mogućim preprekama, poput sporog početka ili zahtjevnog stila.
Online čitateljski klubovi često traže naslove koji potiču razgovor, a ne samo užitak. Zato u ocjeni bilježim tematske okidače, moralne dileme i mjesta gdje se interpretacije mogu razlikovati. Benefit je življa diskusija, dok je rizik da se previše forsira 'kontroverza' umjesto stvarne kvalitete teksta.